'Šaka sa Srednjaka' ponovno se pridružila Hrvatskom boksačkom savezu kao direktor reprezentacija i 'dobri duh' WSB momčadi 'Croatian Knights' gdje strpljivo i odmjerenim tonom, poput filozofa, prenosi znanje i daje energiju svojim nasljednicima.
"Priključio sam se savezu s novom godinom. Dakle dva puna mjeseca sam s ekipom koja je učinila sjajne stvari za boks u Hrvatskoj, pa i šire u regiji. Ne mislim tu samo na zemlje bivše Jugoslavije, već i odličnu suradnju s Austrijancima, Mađarima, Česima, Slovacima, Bugarima, Rumunjima i Turcima. U Hrvatskoj boks ovu razinu natjecateljskog karaktera, ali i onog masovnog, rekreativnog bavljenja ovim sportom nikad nije imao. To su temelji za podići boks na razinu jednog značajnog, prepoznatljivog i ljudima atraktivnog sporta. Tu moram naglasiti rad i trud predsjednika saveza Bone Bošnjaka i glavnog tajnika Marka Marovića, dvoje ljudi s kojima je počeo uspon i stvarao se uspješan boksački savez. Puno nas je asistiralo, ali bez njih to ne bi bilo na ovoj razini " rekao je Mavrović za Cro Ring.
- Stalno ste uz momčad Vitezova koja se bori u svojoj prvoj sezoni World Series of Boxing. Motivirate i savjetujete više-manje mlade momke koji svoje prve mečeve na 5 rundi boksaju na najvišoj razini amaterskog sporta.
"Dug period godina sam se pojavljivao kao gost i uzvanik, 'celebrity' na boksačkim priredbama. Postojao je moment nakon Lennoxa Lewisa kada sam pobjegao od sporta tražeći druge izazove i načine svoje realizacije - poduzetništvo, ekologija, zdrava hrana."
"Ostvario sam se u tim drugim segmentima, no međutim, boks, ring i dvorana su mjesta u kojima se osjećam kući. Imam dobar osjećaj što raditi i kako se ponašati u dvorani, što treba boksačima u svlačionici pred meč i volim taj svoj energetski naboj prenijeti na boksača koji ulazi u ring. WSB mi je dao priliku da opet budem u centru boksačkih zbivanja i uživam u tome."
"Prenijet ću riječi francuskog trenera koji je rekao: Imate mladu momčad čije vrijeme tek dolazi. To su sjajni mladi ljudi i boksači od 20-21 godinu i sada je na djelatnicima boksačkog saveza da idućih godina stvore uvjete da ovi dečki imaju razloga ostati u boksu i ostvariti svoje sportske želje, rezultate, novac, slavu, mjesto pod suncem ili što god drugo žele. Tijekom zadnjih 20 godina u Hrvatskoj su bile skromne mogućnosti za to."
- Koliko često trenirate i navučete li rukavice i uđete u ring s mlađim boksačima?
"U odličnoj sam formi i rado ulazim u ring na sparinge. Nedavno sam sparirao s Tonijem Filipijem i Antom Verunicom kad sam bio Zadru, u Rovinju i Puli s braćom Mišković i Markom Čalićem. Čalić je izuzetno brz i spretan, gotovo neuhvatljiv. Ima odlične predispozicije za dobre rezultate u profesionalnom boksu."
- Koliko je Vama bilo teško oprostiti se od ringa? Stalno vidimo da se borci, i oni koji su osigurali egzistenciju, gotovo bez iznimke vraćaju ili se žele vratiti i ne mogu bez borilišta i svega što ide uz njega?
"Moja osobna priča je malo drugačija. Ja sam se drugačije i pripremao, imao drugačiju filozofiju, bio tvrdoglav preko svake granice. Sve to me napravilo šampionom, ali i nakon Lennoxa oduzelo svaku mogućnost nastavka. Detalji su nebitni, ali 1998. sam imao 103-104 kilograma, a 2001. sam pao na 73-74 kilograma u borbi za fizički opstanak. Uslijedile su godine traženja odgovora na pitanja koja su me patila. Vjerujem da sam većinu odgovora dobio. Danas se osjećam super, na treninzima sam skoro pa ravan puno mlađima od sebe i što je najvažnije sve me to jako veseli."
- Kako komentirate borbu za naslov WBC-ovog prvaka između Deontaya Wildera i Luisa Ortiza i kako procjenjujete Wilderove šanse ako dođe do borbe s Anthonyjem Joshuom?
"Htio bih prvo naglasiti, jer se ljudi često pitaju - boks je daleko najzahtjevniji sport na planetu. Samo po svojoj dugovječnosti, boks je planetarni sport već više od 100 godina. 1920-ih i 1930-ih ljudi diljem svijeta su slušali radijske prijenose i čekali kako će proći Max Schmeling, Joe Louis ili Jack Dempsey. U okviru toga meč za svjetsku titulu u teškoj kategoriji i dalje plijeni pažnju, a Wilder-Ortiz jedan je u nizu odličnih mečeva. Iskreno, navijao sam za Ortiza. To je školovan, utreniran i discipliniran boksač što je i pokazivao sve do nokauta. Malo godine, malo velika mišićna masa, koju je teško puniti kisikom su mu bile problem. Ne može se Wilderu uskratiti priznanje za divlju energiju kojom je doslovno zatukao Ortiza u desetoj rundi. Nisam ljubitelj njegovih širokih udaraca otvorenom rukavicom. Negdje bi ga zbog toga diskvalificirali, ali je činjenica da svojom snagom, ubojitošću i brzinom čini veliku štetu."
"Ako dođe do meča Joshua-Wilder navijat ću za Joshuu, ali prednost bih dao Wilderu. Jednostavno je brži, divljiji i čini se da se više puta može vratiti u meču nego drugi. Tijelo mu se brzo oporavlja, ima bolji aerobni režim, manje kila, a nije slabiji od protivnika. Nisam Wilderov navijač, ali moram priznati da ne vidim tko i kada bi ga mogao pobijediti. To ne znači da ga Joshua ne može pobijediti, ali šanse mu nisu u razini od 50 posto".
- Gotovo svaki veliki meč prate priče o dopingu. Od Povetkina i Wildera, pa Ortiza do Canela. Čini se da je boks, ali i vrhunski sport općenito, nezamisliv bez nedozvoljenih sredstava i da ono što se zove 'čisti sport' odavno ne postoji.
"Ja sam najveći dio života gurao ekstremnu filozofiju - makrobiotiku, ekologiju, zdravlje, međutim, danas u sferi poštenog vrhunskog sporta doping kontrola je idiotarija. Američki profesionalni sport, koji je na najvišoj razini, nije si dozvolio tu glupost. Doping kontrola je najčešće sredstvo manipulacije onih koji drže laboratorij u svojim rukama. Ne mogu ne spomenuti da se i danas prozivaju SSSR i Istočni blok što je čisti politički progon i nema veze sa sportom. Carlu Lewisu su od hormona rasta narasli laktovi, ali on nikad službeno nije pao na doping testu."
Željko Mavrović bio je profesionalni prvak Europe u teškoj kategoriji. Naslov je osvojio u travnju 1995. nokautom u 11. rundi protiv Christophea Bizota. EBU pojas je obranio šest puta prije nego je u rujnu 1998. izazvao WBC-ovog prvaka Lennoxa Lewisa. U borbi koja je ušla u anale hrvatskog sporta poražen je jednoglasnom odlukom sudaca i umirovio se s omjerom od 27 pobjeda (22 nokauta) i jednog poraza.
Foto: YouTube screenshot, Toni Filipi Facebook